Kada ljudima pomenete špansku hevi metal scenu, malo ko može da kaže da je čuo i jedan španski bend. Jedni kažu prepreka je u jeziku, a drugi da je prepreka u marketingu. Moj argument što se jezika tiče: dovoljno je navesti kao primer bend Ramštajn, koji je na našim prostorima prlično poznat, a publika ne može odgovorno da tvrdi da razume nemački jezik. Tako da je verovatno reč o nečemu drugom. Ali to nije današnja tema. Ovo je samo uvod, a vremenom ljudi sami mogu da istraže ono što do sad nisu čuli.
Bend o kome je reč dolazi is Španije, ime im je Vorkraj (WarCry).
Zvaničnu karijeru su počeli 2001. godine. Današnji sastav čini Viktor Garsija (vokal), Pablo Garsija (gitara), Roberto Garsija (bas gitara), Santi Novoa (klavijature) i Rafa Hugueroz (bubnjevi).
Pravac koji sviraju je mešavina hevi (heavy) i paver (power) metala.
Viktor je svojevremeno svirao u bendu Avalanč (Avalanch), koji je vrlo uspešan španski bend. Zato je Viktor, zajedno sa bubnjarom Albertom Ardinezom, koji je takođe napustio Avalanč, napravio nov projekat pod nazivom Vorkraj (WarCry). Samo ime Vorkraj inspirisano je bitkama I čašću. U engleskom rečniku označava poziv na borbu ili krik pred bitku.
Iako im je demo album „Demon“ izašao 1997. godine, sa pesmama na engleskom jeziku, zvanično su debitovali albumom „WarCry“ 2002. godine, sa odlukom da se pesme pevaju na španskom jeziku.
Drugi album „El Sello de los tiempos“ realizovan je krajem 2002. godine. Nakon toga su održali su prvi koncert i dobili nagradu magazina „Heavy Rock“ za bend godine.
Album koji je usledio „Alea Jacta Est“ izdat je 2003. godine. U to vreme bilo je pregovora da li da se pesme pevaju opet na engleskom, ali zbog pozitivnih reakcija publike ustanovljeno je da je bolje da isključivo koriste španski jezik.
Sa objavljivanjem trećeg albuma, usledilo je mnoštvo nagrada i članaka u magazinima, po kojima se Varkraj progurao među najbolje španske bendove.
Sama španska hevi metal scena stara je koliko i britanska i američka, traje od kraja šezdesetih i sedamdesetih godina do danas, s tim što Vorkraj spada među mlađe bendove, uzimajući u obzir i to da im se bliži petnaestogodišnjica karijere.
Četvrti album „¿Dónde esta la luz?“ , izdat 2005. godine, postao je najpoznatiji album benda.
Magazini poput „Rolling Stone“ i „Metal Storm“ okarakterisali su album kao najbolji Vorkrajev album do tad.
Sledila je turneja u trajanju od 17 meseci, kako po solo koncertima tako i po festivalima u celoj Španiji. Vorkraj je ubrzo stekao popularnost i u Evropi. U sklopu ove turneje izdali su svoj prvi album uživo (live album) koji je nosio isto ime kao i zvanični album. Nedeljama je ovo DVD izdanje bilo na vrhu metal top lista i magazina.
U toku turneje Vokraj je radio na novom, petom albumu „La Quinta Esencia“ koji su izdali 2006. godine. Posle mnoštva priznanja i nagrada usledila je prilika da sviraju i u Meksiku, 2007. godine, uz bend Mago de Oz. Ubrzo, zaraza se proširila na celu Latino Ameriku.
Godine 2008. izdali su album „Revolución“, zatim je usledila turneja, koja je zabeležila mnogo uspeha i privukla novu publiku. Godine 2009. realizuju i oficijalnu web stranicu benda.
Godine 2012. izdali su sedmi album pod nazivom „Alfa“ i, uz turneju po Latino Americi, usledilo je i DVD izdanje nazvano „Omega“.
Pored svega navedenog postoji i mnogo video zapisa, neki od njih se mogu videti i na Jutjubu.
Njihov oficijalni web sajt www.warcry.as nudi sve informacije o predstojećim koncertima, kao i o novom albumu koji je u pripremi. Isto tako, za vernije fanove postoji i mogućnost kupovine njihovih diskova, majici i gramofonskih ploča koje su u ograničenom broju dostupne u vidu albuma „Alfa“.
Takođe ih možete naći i na Tviteru i Fejsbuku, gde njihovu stranicu prati za sad oko 80.000 ljudi.
Fan klub koji ih zvanično predstavlja u Srbiji je „Alma De Conquistador-Club de fans Serbia“, čija sam predsednica i osnivač. Takođe sam uspela da stupim u kontakt sa bendom. Za njih je bilo veliko iznenađenje da u Srbiji postoji neko ko ih toliko voli, pa sam odlučila da napravim njihov fan klub u našoj zemlji, u nadi da ćemo okupiti dovoljno publike da jednog dana mogu konačno da održe koncert u Beogradu.
Do tad ono što radimo za njih, osim održavanja Fejsbuk stranice i promovisanja njihove muzike, jesu video zapisi sa njihovim pesmama, koje publika sa ovih prostora može naći na Jutjubu. Specifični su po tome, jer sadrže prevod pesama sa španskog na engleski i srpski jezik, što priznaćete, otklanja svaku barijeru u razumevanju onoga što sviraju. Po tome smo postali karakteristični i uspeli smo da proširimo publiku na zemlje poput Rumunije, Pakistana, Škotske itd…
U planu je dosta projekata i saradnja sa fan klubovima drugih zemalja. Naša priča je živopisna i proširila se vrlo brzo. Svi predsednici fan klubova imaju tetovažu ovog benda na svome telu, uključujući i mene samu.
Ono na šta još želim da skrenem pažnju je da postoji i naš veb sajt victordijanawarcry.webs.com, gde svi oni koji ne mogu da se snađu sa španskim jezikom mogu da posete i verziju na srpkom.
Uskoro ćemo otšampati i majce našeg fan kluba.
Kada se raspravlja o ukusima mogu biti različiti, čak i kada se radi o istom tipu muzike. Ja sa ovim bendom otvaram vrata španske hevi metal scene koja je do danas bila gotovo zanemarena i možda potpuno zaboravljena na našim prostorima. Nije ni bitno u suštini koliko će ljudi voleti ovaj bend ili ne, ono što je važno je da se da prilika nečemu novom ili starom a nepoznatom. Ovo je prilika da se upoznaju novi horizonti, ali isto tako i da se naglasi koliko je bitno dati priliku bendovima da se afirmišu i pokažu ono što znaju.
Dijana Zmija
Bend o kome je reč dolazi is Španije, ime im je Vorkraj (WarCry).
Zvaničnu karijeru su počeli 2001. godine. Današnji sastav čini Viktor Garsija (vokal), Pablo Garsija (gitara), Roberto Garsija (bas gitara), Santi Novoa (klavijature) i Rafa Hugueroz (bubnjevi).
Pravac koji sviraju je mešavina hevi (heavy) i paver (power) metala.
Viktor je svojevremeno svirao u bendu Avalanč (Avalanch), koji je vrlo uspešan španski bend. Zato je Viktor, zajedno sa bubnjarom Albertom Ardinezom, koji je takođe napustio Avalanč, napravio nov projekat pod nazivom Vorkraj (WarCry). Samo ime Vorkraj inspirisano je bitkama I čašću. U engleskom rečniku označava poziv na borbu ili krik pred bitku.
Iako im je demo album „Demon“ izašao 1997. godine, sa pesmama na engleskom jeziku, zvanično su debitovali albumom „WarCry“ 2002. godine, sa odlukom da se pesme pevaju na španskom jeziku.
Drugi album „El Sello de los tiempos“ realizovan je krajem 2002. godine. Nakon toga su održali su prvi koncert i dobili nagradu magazina „Heavy Rock“ za bend godine.
Album koji je usledio „Alea Jacta Est“ izdat je 2003. godine. U to vreme bilo je pregovora da li da se pesme pevaju opet na engleskom, ali zbog pozitivnih reakcija publike ustanovljeno je da je bolje da isključivo koriste španski jezik.
Sa objavljivanjem trećeg albuma, usledilo je mnoštvo nagrada i članaka u magazinima, po kojima se Varkraj progurao među najbolje španske bendove.
Sama španska hevi metal scena stara je koliko i britanska i američka, traje od kraja šezdesetih i sedamdesetih godina do danas, s tim što Vorkraj spada među mlađe bendove, uzimajući u obzir i to da im se bliži petnaestogodišnjica karijere.
Četvrti album „¿Dónde esta la luz?“ , izdat 2005. godine, postao je najpoznatiji album benda.
Magazini poput „Rolling Stone“ i „Metal Storm“ okarakterisali su album kao najbolji Vorkrajev album do tad.
Sledila je turneja u trajanju od 17 meseci, kako po solo koncertima tako i po festivalima u celoj Španiji. Vorkraj je ubrzo stekao popularnost i u Evropi. U sklopu ove turneje izdali su svoj prvi album uživo (live album) koji je nosio isto ime kao i zvanični album. Nedeljama je ovo DVD izdanje bilo na vrhu metal top lista i magazina.
U toku turneje Vokraj je radio na novom, petom albumu „La Quinta Esencia“ koji su izdali 2006. godine. Posle mnoštva priznanja i nagrada usledila je prilika da sviraju i u Meksiku, 2007. godine, uz bend Mago de Oz. Ubrzo, zaraza se proširila na celu Latino Ameriku.
Godine 2008. izdali su album „Revolución“, zatim je usledila turneja, koja je zabeležila mnogo uspeha i privukla novu publiku. Godine 2009. realizuju i oficijalnu web stranicu benda.
Godine 2012. izdali su sedmi album pod nazivom „Alfa“ i, uz turneju po Latino Americi, usledilo je i DVD izdanje nazvano „Omega“.
Pored svega navedenog postoji i mnogo video zapisa, neki od njih se mogu videti i na Jutjubu.
Njihov oficijalni web sajt www.warcry.as nudi sve informacije o predstojećim koncertima, kao i o novom albumu koji je u pripremi. Isto tako, za vernije fanove postoji i mogućnost kupovine njihovih diskova, majici i gramofonskih ploča koje su u ograničenom broju dostupne u vidu albuma „Alfa“.
Takođe ih možete naći i na Tviteru i Fejsbuku, gde njihovu stranicu prati za sad oko 80.000 ljudi.
Fan klub koji ih zvanično predstavlja u Srbiji je „Alma De Conquistador-Club de fans Serbia“, čija sam predsednica i osnivač. Takođe sam uspela da stupim u kontakt sa bendom. Za njih je bilo veliko iznenađenje da u Srbiji postoji neko ko ih toliko voli, pa sam odlučila da napravim njihov fan klub u našoj zemlji, u nadi da ćemo okupiti dovoljno publike da jednog dana mogu konačno da održe koncert u Beogradu.
Do tad ono što radimo za njih, osim održavanja Fejsbuk stranice i promovisanja njihove muzike, jesu video zapisi sa njihovim pesmama, koje publika sa ovih prostora može naći na Jutjubu. Specifični su po tome, jer sadrže prevod pesama sa španskog na engleski i srpski jezik, što priznaćete, otklanja svaku barijeru u razumevanju onoga što sviraju. Po tome smo postali karakteristični i uspeli smo da proširimo publiku na zemlje poput Rumunije, Pakistana, Škotske itd…
U planu je dosta projekata i saradnja sa fan klubovima drugih zemalja. Naša priča je živopisna i proširila se vrlo brzo. Svi predsednici fan klubova imaju tetovažu ovog benda na svome telu, uključujući i mene samu.
Ono na šta još želim da skrenem pažnju je da postoji i naš veb sajt victordijanawarcry.webs.com, gde svi oni koji ne mogu da se snađu sa španskim jezikom mogu da posete i verziju na srpkom.
Uskoro ćemo otšampati i majce našeg fan kluba.
Kada se raspravlja o ukusima mogu biti različiti, čak i kada se radi o istom tipu muzike. Ja sa ovim bendom otvaram vrata španske hevi metal scene koja je do danas bila gotovo zanemarena i možda potpuno zaboravljena na našim prostorima. Nije ni bitno u suštini koliko će ljudi voleti ovaj bend ili ne, ono što je važno je da se da prilika nečemu novom ili starom a nepoznatom. Ovo je prilika da se upoznaju novi horizonti, ali isto tako i da se naglasi koliko je bitno dati priliku bendovima da se afirmišu i pokažu ono što znaju.
Dijana Zmija