Ne pripadam broju spašenih, mada glupost je računati kao da broj uistinu postoji, jer ako vjerujemo svetoj knjizi spašeni su svi oni koji su živjeli riječ Božju, a ne oni koji su govorili da je doista jesu kao zakon provodili. Dvanaest puta dvanaest puta tisuću. Stotinu i četrdeset četiri tisuće tih dobrih duša će se spasiti. Mi ostali nećemo biti među njima. Pa koji sam onda, po broju onih koji nisu spašeni, osobno ja? Gdje mogu doći do svog broja prokletog bića? Odnosno, tko kaže da jesam među njima, palima, srušenima? Nisam bio stalni gost svetih misa, nisam se često gostio tijelom i krvlju Krista, ali sam napravio više dobra ljudima od onih koji stoje pred Hostijom i svjesno je jedu znajući da su im duše pune primitivnog bijesa i srdžbe, zavisti i praznine. Dakako, Bog i je računao na neukost, ali nije mislio ništa loše, samo je htio ljudima u tom stadiju prenijeti vjeru kako bi je isti kasnije mogli prenositi drugima. Nije se zasigurno nadao da će ljudi ostati zakopani u vlastitom bezdušju i primitivizmu. Nadam se da je danas svjestan kako se neke stvari moraju mijenjati, kako se pisana riječ više ne može tumačiti po temeljima postanka. Pitanje je: tko će promijeniti pisanu riječ? Crkva, kao institucija, to sigurno neće, jer je i ona svjesna umne slabosti svojih sljedbenika, a njih treba kako bi se financijski i dalje razvijala u pozitivnom smjeru. Dakle, došli smo do ruba znanosti o praznini. Debatu o činjenicama možemo započeti odmah, o načinu kako čitati Bibliju, o skrivenim porukama, o tome kako svaka vjerska skupina iste te napisane činjenice tumači na svoj način, odnosno onako kako im odgovara. A, opet, svi se kunu u ime istog Boga. Ima li tu smisla ako je Bog jedan? Logičar bi rekao da nema, pesimist bi rekao da se boji kako ima, optimist kako mu je svejedno jer, sve je to ljubav i dobro, ljevičar bi se kleo u istinu koju donosi znanost, a desničar kako je samo taj način ispravan za provođenje istine. Što pak to govori? Da je Crkva samo još jedna, ali najstarija, politička stranka.
Isus je rekao da ne želi prikazivanje bilo kakvih vjerskih obilježja. Križ na krunici, lančiću, naušnici? Nije li to čista hereza? Ili svi mi koristimo svetu riječ na svoj način samo iz vlastitih interesa, točnije kako bi sami sebe uvjerili da pripadamo broju spašenih? Kladim se da velik broj „vjernika“ niti ne zna za broj spašenih, a svi su navodno Bibliju proučili od korica do korica. Koliko stranica ima ta knjiga? Da li svaka zajednica, po načinu vjerovanja, tiska svoju verziju? Tvrdi ili meki uvez? Isti izdavač za sve? Poseban papir? Reciklirani?
Knjiga Otkrivenja daje taj broj kao konačnicu: sve rase, svi dobri koji su bili podanici Božji biti će spašeni, ali već odmah se zna broj. Kako? U vrijeme postanka Biblije, ili života samoga Krista, bilo je puno manje stanovnika na planetu, stoga se postavlja pitanje: da li taj broj vrijedi i sada kada nas je mnogo više na zemlji? Ili je Bog znao koliko će nas biti i tko će sve biti u vrijeme Armagedona, pa tako i tko će se sve spasiti?
Svakako, očiti sam heretik, jer sam načeo temu, stoga, ako umrem prije sudnjeg dana, možda uspijem pridobiti simpatije Svetoga Petra na ulazu u Raj, a ako bude suprotno – gorjeti ćemo zajedno.
Mario Lovreković