Ceo život gledam ovu nepravdu. Vampiri su ti koji lete, pa se na njih lože cure koje nemaju položen vozački. Imaju aristokratski bledu put, pa se lože seljančice. U got su fazonu, pa ih gotive ove urbane što slušaju Bauhaus. Vole da grickaju vratove, pa se lože ove što imaju reumu. Još su i poreklom sa ovih prostora, pa se lože Jorgovanka Tabaković i potomci Pavla Arnauta, Petra Blagojevića i vampira Miloša iz Podujeva. Bem ti život, dokle više?!
Svi danas traže neku pravdu, te žene hoće da ih poštuju, te pisci hoće da im štampaju knjige, nezaposleni da rade, a babe da vole unučiće. Ima tamo neki Nikola Ćupas. On bi pravdu za Betmena. Ma, nemoj! Još jednog vampira da slavimo... Imali smo mi već štafetu za Dan mladosti. Da li mi je pomogla da ne omatorim? Nije!
Počeo sam da se linjam gore od mojih tekstova. Ponekad zavijam na mesec. Pa šta, što da žene jedine imaju mesečni ciklus?!
Otkako su ovi metroseksualni vampiri u igri, svi me gledaju podsmešljivo, jer sam dlakav.
Otkako je energetski vampirizam zavladao u Srbiji, sam sebi sam napravio kućicu i pokrio se šapama. Dosta, bre!
PRAVDA ZA VUKODLAKE!
Pomama će valjda proći, a sada nešto o serijalu filmova koji su pokušali da poprave naš imidž.
Mi, vukodlaci, smo više puta ekranizovani na filmskom platnu. "Vukodlak", stari film Džordža Vagnera iz četrdesetih, je uspostavio pravila. Uvek je tu neka vračara, ima magle, a mi smo inače ok likovi, samo tako ponekad ludujemo. I da se zna, srebrni metak može da nas ubije, jer mi imamo zlatno srce.
Probleme sa vizom nikad nismo imali. Tako je Landis 1981. snimio verovatno najbolji pokušaj naše rehabilitacije, film "Američki vukodlak u Londonu". Balkanski odgovor na tragediju se zove "Srpski vukodlaci u Hagu" i već više od decenije se snima. Nadamo se najboljem.
Iste godine kad smo se bavili turizmom po Engleskoj, Dante je režirao "Urlikanje".
Iako nas je predstavio kao sektu manijakalnih ubica, ne mogu da grešim svoju životinjsku dušu. Dante je režirao odličan film. Neki hvale masku i kostime, ali u pitanju je greška. To je bio pravi vukodlak!
Ostali koji su se pojavili ispred kamera su bili samo glumci, sve sa onom Di Valas, koja malo-malo, pa vrišti u nekom filmu. Muziku je radio čuveni Pino Donađo, ali su mu tonovi bili ne toliko zavijajući da bih podigao tri kandže u znak podrške, pobede, srpstva, ili šta već. Na scenariju se oštrio Džon Sejls, Danteov saradnik iz prethodne "Pirane" i, kasnije, autor odličnog filma "Usamljena zvezda". Priča se vrti oko potrage za ubicom, koji je vukodlak. Ako klanje baš mora da se definiše kao ubijanje, onda smo svi ubice. PRAVDA ZA VUKODLAKE!
Ono što mi se dopada jeste to što smo predstavljeni kao psihijatri, medijske ličnosti, ljudi od stila i seksipila. Takvi smo mi!
"Urlikanje 2" je verovatno najgori film svih vremena. Jeste, režirao ga je Filip Mora, koji je svoju lucidnost dokazao filmovima "Zver iznutra" i "Povratak kapetana Nevidljivog", ali...
Kristofer Li se godinama kasnije izvinjavao Danteu, jer je glumio u nastavku njegovog filma. Imao je razloga za to. "Urlikanje 2" je papazjanija neukusa. Mora je uspeo da postigne strip strukturu filma, ali scene deluju kao da ih je režirao Obeliksov stećak. Mrtvi ozbiljni, glumci izgovaraju rečenice:
"Stefan, hm" i "Rekao mi je da mi je sestra vukodlak". Patuljak koji pomaže glavnom junaku da nam se osveti je Rambo u malom. Dok se dvoje protagonista seksaju u sobi, rumunski Rom (valjda?!) zavija prema prozoru, a sova sve to prati klimanjem glave.
Transilvanija se nalazi u Pragu...tako bar misle producenti filma. Jedino što valja su grudi Sibil Daning. A ima i auuu noge. Očigledno, još jedan film koji je bolji nego što mi to razum govori.
"Urlikanje 3" nije dobar film, ali barem ima zabavne omaže Alfredu Hičkoku, opatice vukodlačice, najzad smo stigli u Holivud, pa i dobili Oskara. Ako ništa drugo, Mora je pokušao da nam se izvini ovim filmom. Zalihe konca za čišćenje zuba su nam bile pri kraju, pa smo pustili da ga Holivud uskoro pojede.
Lepo sam se naspavao uz "Urlikanje 4", a ostale filmove iz serijala bojkotujemo, jer nisu zvanični nastavci.
Kao što vidite, istina o nama još uvek nije postala deo zvanične istorije. Nema nas ni u udžbenicima, iako zdušno zavijamo iz sveg glasa.
Uz ovaj tekst, prilažem i peticiju koju su potpisale ličnosti koje najbolje zavijaju među nama.
Ivica Dačić
Ekrem Jevrić
Neša Galija
Maja Nikolić
Saša Ćurčić
Peđa D Boj
Đura Mornar
Jelena Karleuša
Marko Đurovski
Kiki Pilot (šatrovački - Kiklop)
Goca Tržan
Boris Milivojević
Zoka Bosanac
Đavolak
Elitni odredi
Vesna Vukelić Vendi
i naravno...
Miloš Živanović
Svi danas traže neku pravdu, te žene hoće da ih poštuju, te pisci hoće da im štampaju knjige, nezaposleni da rade, a babe da vole unučiće. Ima tamo neki Nikola Ćupas. On bi pravdu za Betmena. Ma, nemoj! Još jednog vampira da slavimo... Imali smo mi već štafetu za Dan mladosti. Da li mi je pomogla da ne omatorim? Nije!
Počeo sam da se linjam gore od mojih tekstova. Ponekad zavijam na mesec. Pa šta, što da žene jedine imaju mesečni ciklus?!
Otkako su ovi metroseksualni vampiri u igri, svi me gledaju podsmešljivo, jer sam dlakav.
Otkako je energetski vampirizam zavladao u Srbiji, sam sebi sam napravio kućicu i pokrio se šapama. Dosta, bre!
PRAVDA ZA VUKODLAKE!
Pomama će valjda proći, a sada nešto o serijalu filmova koji su pokušali da poprave naš imidž.
Mi, vukodlaci, smo više puta ekranizovani na filmskom platnu. "Vukodlak", stari film Džordža Vagnera iz četrdesetih, je uspostavio pravila. Uvek je tu neka vračara, ima magle, a mi smo inače ok likovi, samo tako ponekad ludujemo. I da se zna, srebrni metak može da nas ubije, jer mi imamo zlatno srce.
Probleme sa vizom nikad nismo imali. Tako je Landis 1981. snimio verovatno najbolji pokušaj naše rehabilitacije, film "Američki vukodlak u Londonu". Balkanski odgovor na tragediju se zove "Srpski vukodlaci u Hagu" i već više od decenije se snima. Nadamo se najboljem.
Iste godine kad smo se bavili turizmom po Engleskoj, Dante je režirao "Urlikanje".
Iako nas je predstavio kao sektu manijakalnih ubica, ne mogu da grešim svoju životinjsku dušu. Dante je režirao odličan film. Neki hvale masku i kostime, ali u pitanju je greška. To je bio pravi vukodlak!
Ostali koji su se pojavili ispred kamera su bili samo glumci, sve sa onom Di Valas, koja malo-malo, pa vrišti u nekom filmu. Muziku je radio čuveni Pino Donađo, ali su mu tonovi bili ne toliko zavijajući da bih podigao tri kandže u znak podrške, pobede, srpstva, ili šta već. Na scenariju se oštrio Džon Sejls, Danteov saradnik iz prethodne "Pirane" i, kasnije, autor odličnog filma "Usamljena zvezda". Priča se vrti oko potrage za ubicom, koji je vukodlak. Ako klanje baš mora da se definiše kao ubijanje, onda smo svi ubice. PRAVDA ZA VUKODLAKE!
Ono što mi se dopada jeste to što smo predstavljeni kao psihijatri, medijske ličnosti, ljudi od stila i seksipila. Takvi smo mi!
"Urlikanje 2" je verovatno najgori film svih vremena. Jeste, režirao ga je Filip Mora, koji je svoju lucidnost dokazao filmovima "Zver iznutra" i "Povratak kapetana Nevidljivog", ali...
Kristofer Li se godinama kasnije izvinjavao Danteu, jer je glumio u nastavku njegovog filma. Imao je razloga za to. "Urlikanje 2" je papazjanija neukusa. Mora je uspeo da postigne strip strukturu filma, ali scene deluju kao da ih je režirao Obeliksov stećak. Mrtvi ozbiljni, glumci izgovaraju rečenice:
"Stefan, hm" i "Rekao mi je da mi je sestra vukodlak". Patuljak koji pomaže glavnom junaku da nam se osveti je Rambo u malom. Dok se dvoje protagonista seksaju u sobi, rumunski Rom (valjda?!) zavija prema prozoru, a sova sve to prati klimanjem glave.
Transilvanija se nalazi u Pragu...tako bar misle producenti filma. Jedino što valja su grudi Sibil Daning. A ima i auuu noge. Očigledno, još jedan film koji je bolji nego što mi to razum govori.
"Urlikanje 3" nije dobar film, ali barem ima zabavne omaže Alfredu Hičkoku, opatice vukodlačice, najzad smo stigli u Holivud, pa i dobili Oskara. Ako ništa drugo, Mora je pokušao da nam se izvini ovim filmom. Zalihe konca za čišćenje zuba su nam bile pri kraju, pa smo pustili da ga Holivud uskoro pojede.
Lepo sam se naspavao uz "Urlikanje 4", a ostale filmove iz serijala bojkotujemo, jer nisu zvanični nastavci.
Kao što vidite, istina o nama još uvek nije postala deo zvanične istorije. Nema nas ni u udžbenicima, iako zdušno zavijamo iz sveg glasa.
Uz ovaj tekst, prilažem i peticiju koju su potpisale ličnosti koje najbolje zavijaju među nama.
Ivica Dačić
Ekrem Jevrić
Neša Galija
Maja Nikolić
Saša Ćurčić
Peđa D Boj
Đura Mornar
Jelena Karleuša
Marko Đurovski
Kiki Pilot (šatrovački - Kiklop)
Goca Tržan
Boris Milivojević
Zoka Bosanac
Đavolak
Elitni odredi
Vesna Vukelić Vendi
i naravno...
Miloš Živanović