Quantcast
Channel: Helly Cherry Web Magazine
Viewing all 9817 articles
Browse latest View live

Mračna kula

$
0
0
Mračna kula, magnum opus književnika iz Mejna, za koga se opravdano misli da u podrumu drži još nekoliko pisaca koji mu pomažu u (hiper)produkciji romana horora i fantastike, a s kojima potom deli profit po sistemu „jedna tebi, jedna meni – a gde je jedna tebi“, posle dužeg vremena biće visokobudžetna adaptacija jedne od njegovih popularnih knjiga.

Dela Stivena Kinga su do sada prenošena na veliko platno više puta, ali je samo mali broj dostigao slavu njegovih pisanih reči. U moru pokušaja da atmosferu i događaje nastale u glavi jednog od najplodonosnijih pisaca fantastike verno predstave i publici koja više voli da gleda pokretne slike izdvajaju se serija Pod kupolom i filmovi Zelena milja i To. U danima kada je naš etar zauzimalo svega nekoliko televizijskih kanala, klovn Penivajz je ostao upamćen kao najjeziviji filmski lik koga smo imali priliku da gledamo tokom veselih devedesetih. Ostali jezivi likovi, nažalost, nisu dolazili iz filma i nismo ih se mogli rešiti jednostavnim gašenjem TV prijemnika.

Očekivanja od Mračne kule zaista su velika. U prilog tezi da se možemo nadati vrhunskom ostvarenju govore i imena glavnih glumaca, holivudskih veličina kakvi su Metju Makonahi, odabran za ulogu Čoveka u crnom i Idris Elba, koji tumači revolveraša – Rolanda Dešejna.

Da događaje iz romana verno prenese na celuloidnu traku zadužen je nagrađivani danski režiser Nikolaj Arsel, i sam veliki ljubitelj potrage za legendarnim zdanjem, neksusom svih univerzuma. Pored toga, malo je Arselovih filmova za koje možemo reći da su promašaji, što nikako nije slučaj s, recimo, Polom Verhovenom, koji je nakon Robokapa i Niskih strasti uspeo da upropasti sve u šta je uperio objektiv kamere – zli jezici tvrde da su mu čak i ukućani zabranili da snima proslave i dečje rođendane, strahujući šta će od toga na kraju ispasti.


Za one koji nisu upoznati s radnjom Mračne kule, reč je o serijalu u kojem se prepliću fantastika, horor i vestern. Dešavanja su smeštena u Srednji svet, dimenziju politički organizovanu kao feudalno društvo, koja po nekim karakteristikama podseća na Divlji zapad. Rolandov svet je takođe i magijski, ali se u njemu mogu naći i ostaci tehnološki naprednijeg društva. Nešto slično imamo priliku da gledamo i u seriji Into the Badlands, u kojoj revolveraše menjaju „regenti“, vrhunski vojnici naoružani hladnim oružjem.

Roland Dešejn, poslednji revolveraš i sin vladara Gileada, nalazi se u dimenziji u kojoj je „svet nastavio dalje“, dok po svim parametrima deluje kao da puca po šavovima. Moćne nacije su bile rascepane ratom, čitavi gradovi i regije nestali su bez traga i vreme ne teče na normalan način. Ponekad čak i sunce izlazi na severu, a zalazi na istoku. Na početku serijala, Rolandovi motivi, ciljevi i godine su nejasni, mada kasniji delovi sage bacaju svetlo na ove misterije.

Družinu koja prati revolveraša u pohodu kroz vreme i prostor čine jedanaestogodišnji Džejk Čejmbers, dečak iz modernog Njujorka koji će se pojaviti u filmu, bivši heroinski zavisnik Edi Din, došao u Rolandov svet iz osamdesetih godina prošlog veka, više nego kompleksan ženski lik Suzana Din i stvorenje Oj, a zajedno se nazivaju „Ka-tet Devetnaestice i Devedeset devetke“.

Pored Toma Tejlora (dečaka, a ne marke odeće i obuće) u ulozi Džejka, videćemo i Ketrin Vinik, zvezdu serije Vikings, ali zasad nije jasno u kom svojstvu. Ukoliko se film bude doslovno držao knjige, kanadska lepotica naći će se u ulozi Ali, vlasnice Šebovog bara u Tulu, jedne od mnogobrojnih Rolandovih ljubavnica. IMDB najavljuje i glumicu Aleks Makgregor u ulozi Suzan Delgado, a kakvo mesto ona može dobiti u filmu, misterija je koju ćemo otkriti u avgustu 2017. godine.

Iz nepoznatih razloga, u glumačku postavu ušla je i manekenka Abi Li Keršou, koja će glumiti Tiranu – potpuno minoran lik koji se pojavljuje tek u šestoj knjizi i doslovno nema nikakve veze sa „Revolverašem“ – prvim delom sage, po kojem se snima ovaj film. Na primeru Game of Thrones videli smo da se produkcija često ne drži literarnog predloška, pa je moguće da je King aminovao da mlada Australijanka u filmsku adaptaciju unese nešto do sada neviđeno u njegovim knjigama.

Očekivanja hard core fanova, među kojima su, pored vašeg skromnog skribomana, i likovi poput Miroslava Raduljice, koji ne samo da nosi tetovažu poslednjeg revolveraša iz loze Artura Elda već na ruci ima i ružu, jedan od najvažnijih simbola Mračne kule, jesu velika i stranice posvećene ovom serijalu prepune su različitih komentara. Kako to obično biva, postavlja se i pitanje Idrisove boje kože i podudarnosti s likom iz knjiga. Međutim, nigde ne piše da je revolveraš bio pripadnik određene rase, što je argument koji, pored neospornih Elbinih glumačkih kvaliteta, može jednostavno da zatvori usta svakom nedobronamernom kritičaru.


Biće zanimljivo videti kako će se franšiza dalje razvijati. Prema rečima producenta, film Mračna kula dobiće još nekoliko nastavaka, sve u zavisnosti od reakcije fanova. Ukoliko do toga dođe, a filmovi budu pratili radnju pojedinačnih knjiga, „Tri tarot karte“ trebalo bi da budu akcijom nabijeni spektakl s putovanjem kroz vreme, dok će „Pustare“ prikazati apokalipsu sveta koji je „odlučio da krene dalje“.

Čarobnjak i staklo“, prema skromnom mišljenju autora ovih redova, jedna od najboljih Kingovih knjiga dosad, morao bi biti predah od sumornih predela, pustinja i života koji se raspada. Umesto toga, tragična ljubavna priča smeštena u scenografiju koja najbliže odgovara Kaliforniji, festivalska atmosfera nalik na meksički Dan mrtvih i mešavina akcije i fantazije mogli bi iznedriti i potencijalno veliki hit. Ako možemo suditi po onome što je napravio od Tolkinovog nevelikog Hobita, Piter Džekson bi imao materijala za najmanje 60 filmova po četvrtom delu Kingove sage. Jedan od planova produkcije je da priča o mladim revolverašima, prvoj ljubavi, magiji i početku uzdizanja Grimiznog kralja bude dvanaestodelna serija – prequel filmu Mračna kula.

Na kraju, poslednja dva dela sage, „Suzanina pesma“ i „Mračna kula“, teško da bi mogla stati u samo dva filma, makar oni trajali i po četiri sata. Sama priča o „padreu“ Kalahanu ne samo što je spin-off knjige Salemovo već pruža sasvim dovoljno materijala za celovečernju zabavu u bioskopu.

U ovom trenutku film je ušao u postprodukciju, a forumi i Fejsbuk stranice su mesta gde možete naći fotografije sa snimanja. Idris Elba izgleda više nego upečatljivo u ulozi poslednjeg revolveraša, sa sve Arturovim rogom za pojasom. Metju Makonahi je, čini se, konačno odlučio da ne propušta prilike koje se ukažu jednom ili nikada, a nadamo se da će njegov Čovek u crnom biti još mračniji i da će izazivati više jeze nego Rast Kol iz True Detective.

Pogledajte fotografije sa snimanja i plakate za film

Do avgusta je ostalo samo još par meseci, u kojima ćemo saznati još detalja, a do tada imate dovoljno vremena da pročitate celu Mračnu kulu i emitovanje dočekate potpuno spremni. Dugi vam dani i prijatne noći…

Stefan Teodosić (Zabavište)

Koncertom na Tašmajdanu Darko Rundek obeležio 20 godina od izlaska "Apokalipso" albuma

$
0
0
Dvadeset godina nakon što je ostavio jedan zagrebački Haustor u jednoj ulici svoje karijere i zašao u drugu, Darko Rundek održaće simboličnih dvadeset koncerata kako bi proslavio prelazak te raskrsnice. Apokalipso je doživeo reizdanje, a Apocalypso Now koncert, koji je sinoć (15.6) održan na Tašmajdanu prvi je u nizu spomenutih dvadeset.

Kao podrška na ovom koncertu nastupio je kantautor Nenad Marić, poznatiji kao Kralj Čačka. Ovaj naziv sada se preneo na kompletan tročlani bend. Karakteriše ih komično ironični osvrt na situacije u kojima se čovek našao u današnje vreme. Kralj Čačka objedinjuje bluz, jazz i rokenrol, ali u kom kod obliku bio, socijalni komentar njegovih pesama je veoma izražen.

Nastup ovog sastava bio je odličan uvod u ono što sledi, Nenad je izdaleka vrlo ličio na Darka Rundeka, što je bilo nadasve simpatično. Namerno nisam preslušala nijednu pesmu ovog sastava, kako bih videla kakav je moj prvi utisak. Naravno, dobro sam znala ko su i šta rade jer ih je publika toliko dobro prihvatila da ne možete, a da ne znate šta sviraju i kojim se temama bave. Nastupu je falilo energičnosti, ali mislim da je to zbog toga što je ovaj bend kao stvoren za nastupe u intimnijoj atmosferi. Međutim, ipak sam znala jednu pesmu, za koju do tada nisam ni znala ko je izvodi, ali sam je zavolela kao radijski hit. U pitanju je Moj Avatar. To je bilo prijatno iznenađenje.

Na moje oduševljenje, tokom nastupa Kralja Čačka tribine Tašmajdana bile su skoro popunjene, a i u parteru je bio zadovoljavajući broj ljudi. Ljudi svih generacija pokazali su da koncertna kultura negde ipak postoji. Nakon četrdesetominutnog nastupa, ova tročlana ekipa je napustila binu, kako bi je prepustila muzičaru kojeg su i oni sami jedva čekali da čuju.
 

U tih deset minuta pauze tribine su postale krcate, a parter skoro pa pun. Darko Rundek izašao je sa svojim triom i kao numeru koja je otvorila koncert odsvirao pesmu Tranzit, sa maloim izmenom u tekstu – Nisam znao da ću tako brzo opet biti u Beogradu– koja je izazvala ovacije publike. Nakon ove pesme počeo je da presdtavlja ostatak pratećeg benda, ali su odmah naišli na tehničke probleme, zbog toga što se gitara nije čula. Rundek je ovo sve podneo kroz šalu, a problemi su sanirani kroz deset minuta i koncert je mogao da se nastavi. Ili da ponovo počne. Ako je ovako nešto već moralo da se desi, odlično je što se desilo na samom početku, kada koncertna atmosfera još uvek nije u jeku.

Kao što smo i očekivali, Rundek nas je proveo kroz opus Apokalipso albuma. Sa njim smo prošli put od istoka do zapada – od tropikane do orijenta – a onda i malo van samog albuma koji slavi svoj dvadeseti rođendan, pa su se Tašmajdanom orile pesme Ruke i Ay Carmela, koja je aplauzom dočekana, aplauz je, ritmično, trajao koliko i ona, a njime je i ispraćena. Na mesto fašista došla su druga zla, ali ovaj Rundekov poziv na borbu je i dalje pevan u jednakom žaru. Tokom pesme Ljubav se ne trži, atmosfera je bila ubedljivo najveselija. Ljudi na tribinama su poustajali i igrali jednako veselo kao oni dole, u parteru.

Ozvučenje je na ovom koncertu bilo fantastično, što je i moralo biti, s obzirom na to koliko je truda i rada uloženo u svaki detalj ovog nastupa. Pevanje Darka Rundeka zaista nije potrebno posebno komentarisati, njegov bend čine multiinstrumentalisti, a aranžmani pesama su urađeni tako da instrumental jako dobro prati i, po potrebi, naglašava emociju koju glas odaje, da je na momente kompletno izvođenje poprimalo elemente teatra. Vizuelni efekti iza benda, koji su pratili kompletan koncert bili su perfektni – veoma minimalistički, ali je kroz njih priča svake pesme dobila svoj vizuelni identitet. Sami ljudi na bini odlično su funkcionisali zajedno, a njihovi kostimi i koreografijice takođe su doprineli oslikavanju svake pesme.

Glavni deo koncerta je, kao što je i očekivano, završen pesmom Apokalipso, koju je publika, sa muzikom i bez nje, većim delom otpevala sama. Prvi bis je bio očekivan i publika je priželjkivala da čuje koju pesmu Haustora. Međutim, Rundek nam je tokom njega poklonio numeru Kurdistan, kao i opšte poznat i popularan zvuk pesme Makedo, a onda su on i bend otišli sa bine. Taman kad je publika izgubila svaku nadu, sa projektora je zasijala slika kavera nesuđenog albuma grupe Haustor, pod nazivom Dovitljivi mali čudaci i bend je odsvirao pesmu Disanje, koja je trebalo da bude objavljena na ovom albumu. Ako nakon toga ogromna crvena pesnica na platnu, usna harmonika pred ustima Darka Rundeka i sam početak pesme nisu bili dovoljni da publika shvati kojom će pesmom biti završen ovaj koncert, stih Da sam Šejn, svakako jeste i ispratile su ga ovacije. Tako je Haustor ipak zaživeo na ovom koncertu.

Kako na kraju svakog filma ide odjavna špica, ovaj muzičar je ponovo predstavio bend. Kako ne bi, po treći put, govorio njihova imena, svako je dobio alter ego, te su ovde zajedno svirali Merilin Monro, Linkoln i mnogi drugi, vođeni vokalom gospodina Pinokija. Rundek je poimence zahvalio svakoj osobi koja je učestvovala u realizaciji koncerta. Zatim su ulogu odjavne špice ovog koncerta imali stihovi Zbogom sive luke i oblaci, dižem sidro i odlazim, koji vode poreklo iz Rundekove pesme Otok.

Svašta ljudi danas zovu performansom, ali mislim da je to zato što nikada nisu prisustvovali ovoliko kompletnom nastupu u svakom smislu, koji je zaista bio jedan veliki performans. Darko Rundek nam je, pored svih tehnički odlično izvedenih stvari darovao i sjajnu emociju, što je rezultiralo konstantim kostrešenjem svake dlake na telu, kao produktom uživanja u muzici i emociji koju ona nosi.

txt: Jelena Ostojić
foto: Jovan Mihajlović

R’ha: Kada vanzemaljca ispituje i muči mašina

Uspešno održan prvi Palanački Dunav Fest u Bačkoj Palanci

$
0
0
U blizini Dunava, u prirodnom okruženju, 16. juna održan je prvi Palanački Dunav Fest u Bačkoj Palanci koji je trajao do ranih jutarnji sati. Pred oko hiljadu ljudi u finale prvog izdanja zajedničkim snagama publiku su vodili Goblini i muzičari koji su nastupali pre njih: Brkovi, iskaz, Divlje svinje, Pogonbgd, Oi!kača izvodeći obradu pesme KUD Idijota „Marjane, Marjane“.
 

„Prezadovoljni smo prvim izdanjem Palanačkog Dunav Festa. Bendovi su bili odlični, atmosfera fenomenalna i drago nam je što je publika bila zadovoljna i raspoložena da ostane sa nama do jutra. Nije mala stvar imati oko hiljadu ljudi na događaju koji organizujemo prvi put. Nadamo se da će sledeće godine biti još posećenije. Daćemo sve od sebe da bude još bolje. Nismo sumnjali u svoju ideju. Zahvalili bismo se predsedniku Opštine Bačka Palanka, kao i svim zaposlenima u njoj, i Sportsko-poslovnom centru Tikvara koji su nam omogućili da predstavimo projekat Palanačkog Dunav Festa i nadamo se da su prepoznali potencijal promocije Bačke Palanke kroz ovu manifestaciju koju su posetili brojni gosti iz Srbije i regiona. Najvažnije nam je da je sve proteklo u najboljem redu, nije bilo nikakvih intervencija koje bi pokvarile uživanje posetilaca“, izjavili su organizatori iz Udruženja „Rok kultura“, a pozitivne reakcije imali su i svi izvođači koji su takođe ostali do samog kraja festivala da dočekaju jutro na livadi ispred Sportske hale „Tikvara“.

Ni kiša koja je pred sam početak festivala padala nije omela prve posetioce da dođu i podrže sve bendove. Festival su otvorile mlade nade Bačke Palanke, bend Oi!kača, koji je svojim izborom domaćih, regionalnih i stranih pank hitova napravio uvertiru u odličan provod. Odsvirali su i svoju prvu autorsku pesmu „Antinarodni element“ kojim su nagovestili da će pravac u kojem stvaraju biti sličan pesmama koje trenutno izvode.

Usledio je Pogonbgd kojem je ovo bio prvi nastup u Bačkoj Palanci i kroz 45 minuta i dvanaest pesama su upoznali publiku sa svojim dosadašnjim radom i čak tri albuma. Iako su imali premijerni nastup u Palanci, publika i te kako poznaje njihov rad te su se stihovi pesama „Pobednik“ i „Moji heroji“ orili  uz povike da se vrate na bis.
 

Divlje svinje iz Novog Sada odsvirale su kompletno svoj prvi album „Ne gledajte televiziju“, a da je ovaj album pun pogodak govori činjenica da je publika pevala zajedno sa njima, naročito naslovni singl „Ne gledajte televiziju“ . Divlje svinje su, inače, prvo izvođenje svog albuma imali baš u Bačkoj Palanci pre nekoliko meseci, ali u okviru klupskog nastupa. Sada su imali priliku da sviraju pred većim brojem Palančana i gostiju iz brojnih drugih mesta Srbije i regiona.

Niz od tri pank benda „presekao je“ pančevački hip-hop sastav Iskaz koji je svojim energičnim scenskim nastupom i brojim hitovima poput „Bomba“, „Grizi, gazi“ i mnogih drugih davao publici malo vremena da odmori do sledećeg benda. Atmosfera se zahuktavala, publika je pevala i skakala i nesebično podržala Iskaz kojem je ovo bio premijerni nastup pred palanačkom publikom.

Usledio je nastup zagrebačkih Brkova koji su svojom autentičnom pojavom i turbo wellness punk folkom rasplesali publiku, ali je i nasmejali što svojim izgledom što duhovitim pričama između pesama. Nastup su počeli novom pesmom „Boli me“ koju je publika horski pevala iako je uživo čuje prvi put, a tako je bilo i sa svim ostalim pesmama odabranim za prvo izdanje Palanačkog Dunav Festa. Premijerno su izveli i pesmu „Sudbina“  koju su objavili nedavno. Brkovi su regionalna atrakcija čija popularnost ne jenjava što se dalo videti po reakcijama publike.
 

Festival su zatvorili šabački Goblini. Velike ovacije izazvala je pesma „Luna“ koja je potvrdila da iako se festival bliži kraju, raspoloženje u publici ne opada. Frontmen Goblina, Branko Golubović Golub, došao je u Bačku Palanku pravo sa aerodroma nakon višesatnog leta, ali umor se na bini nije primetio ni sekundu. Usledili su stari hitovi „U magnovenju“, „Anja, volim te“, a nisu izostale ni pesme sa poslednjeg albuma. Nakon silaska sa bine publika je velikim aplauzom i ovacijama tražila bis te su Goblini priredili pravo iznenađenje prisutnima. Pozvali su sve kolege izvođače da izađu na binu i zajedno sa njima otpevaju obradu pesme „Marjane“ kultnog benda KUD Idijoti. Nakon još dve pesme označili su kraj uspešno održanog prvog izdanja Palanačkog Dunav Festa.

Palanački Dunav Fest organizovalo je Udruženje „Rok kultura“ iz Bačke Palanke uz podršku Skupštine opštine Bačka Palanka.

Foto: Marko Ristić (www.palanackidunavfest.rs)

Plavi "Ninđa" romani

$
0
0
Oni stariji će se sjećati vremena dok su našim kioscima carevali "pisani romani" na ekavici. "Vajat Erp", "Dok Holidej", "Buč Kasidi i Sandens Kid" i slični biseri tiskani su u "NIŠRO Deačja Knjiga" iz Gornjeg Milanovca, a najsvjetliji trash-dragulj među njima su "Ninđa" romani iz pera stanovitog "Dereka Finegana".

Roman prepoznatljivog plavog covera svaki nas je mjesec uveseljavao novim zgodama "prvog Amerikanca koji je uspeo da otkrije jednu od najbolje čuvanih tajni drevnog Japana - tajnu ninđucua". Taj "prvi Amerikanac" je glavom i bradom Lesli Eldridž, koji se uz pomoć svojih vjernih pomoćnika Sumiko i Tabasko Pita bori protiv "stoglave aždaje organizovanog kriminala"...


Trash čimbenik:
Ako ikad budem krenuo stopama gospodina Klaića i izdam nekakav rječnik stranih riječi i pojmova, uz pojam "šund"ću prepisati nekoliko citata iz jednog od "Ninđa" romana. Bilo kojeg, nije ni važno o kojem broju je riječ. Radnja i glavni negativci se mijenjaju, ali osnovne postavke su uvijek iste:

    hektolitri krvi
    poglavlje posvećeno opisu pojma "haragei - tajanstveno šesto čulo ninđi"
    opisi seksualnih podviga našeg Leslija (uvijek su u igri barem tri-četiri "rasne lepotice")
    prisjećanje na učitelja senseija Tanaku
    hektolitri krvi
    hvalospjevi nadljudskim sposobnostima ninđi
    hektolitri krvi
    hektolitri krvi
    pogibija glavnog negativca
   patetičan poetski završetak koji opisuje "zalazak krvavog sunca", "blesak čeličnih zvezda" ili "talase koji u laganom ritmu zapljuskuju obalu, kao da žele da speru svu pokvarenost ovoga sveta"...

Kad sam se prihvatio pisanja ovog osvrta, imao sam ideju predočiti trashdioznost ovog serijala brojnim citatima, ali upravo sam odustao od tog koncepta. Dolazi ljeto i godišnji odmor, zato trkom na najbliži buvljak i kod prodavača rabljenih stripova potražite bilo koju "Ninđa" epizodu. Pitate se kakve to veze sad ima s ljetom i godišnjim? Vjerujte mi da nema boljeg štiva za izležavanje u debeloj hladovini borove šume negdje u Srednjoj Dalmaciji, niti ima boljeg ugođaja za uživanje u avanturama "tria hrabrih boraca koji se ne libe baciti u koštac sa zločinačkom organizacijom". A najbolje od svega je da uopće nije bitno jeste li čitali dotičnu epizodu... Dapače, kad stignete to kraja priče, slobodno možete krenuti ispočetka. Svako čitanje izaziva tupilo, mozak lagano utrne, a brige nestaju... A upravo to i želimo od godišnjeg odmora, zar ne?

Upozorenje!
Na buvljacima se često zna naići na plagijate koji ne zaslužuju nositi časno ime "Ninđa". Original ćete najlakše prepoznati po nježno-plavoj nijansi omota, a ako prilikom kupovine pitate prodavača "Imate li plave ninđa romane?", mogućnost greške je minimalna.

Hmm... No dobro, ipak ću završiti citatom. Nije mi se dalo pretipkavati, pa sam se poslužio jednim od postova s h.a.t. iz predgoogleovskog doba (spešl tnx kolegi D. Scott Parsleyu):

Kratki izvadak iz epizode br. 92: "Sunce o oku, smrt u srcu":

"Psujući kroz zube, Calmers je zgrabi oko zadnjice, pokusavajući da strgne tanku, iznenadjujuće jaku svilu. Trgao se na šum iza sebe i naglo okrenuo, zatvarajući hitro ziper na pantalonama. Neka je proklet ako priredi predstavu toj dvojici prljavih voajera!

Fukuda zastade na otvorenim vratima i mutnim očima se zabulji pred sebe. Okruglo lice bilo mu je pepeljasto, obe ruke čvrsto stisnute na trbuhu, tako da Calmersu na pamet pade apsurdna pomisao kako pod jaknom krije neku žustru malu životinjicu koja se uporno bori da izađe...

- Šta se, do đavola, dogodilo? Fukuda?
Japanac hitro ovlaži jezikom usne.
- N-n-n - prostenja. - N, n...
- Šta?
Fukudine šake ne izdržaše pritisak pod jaknom i naglo se razdvojiše. Calmers užasnuto kriknu, ustupajući korak unazad.

Kroz horizontalni prorez na koži jakne navre najpre talas crne krvi, a za njim, nalik ružičastim zmijama, creva iz Fukudine utrobe!
- Ninđa! - reče Japanac razgovetno, padajući na kolena.
- Ninđa je tu!"

Oleg Berić
 
Na kraju, pročitajte strip serijal "Ninđa" koji objavljujemo, i koji je inspirisan upravo plavim Ninđa romaninma.

Nula: Silazak u prah i kolektivno nesvesno

$
0
0

Beogradski sludge/post metal sastav NULA je u saradnji sa mladim srpskim umetnikom Mihajlom Dragašem objavljuje animirani video za pesmu „Silazak u Prah“ sa nedavno objavljenog EP-ja „Kenoma“. Da podsetimo, EP je krajem februara objavljen u digitalnom formatu za britansku izdavačku kuću Black Bow Records, a od skoro su dostupne i fizičke kopije CD (samizdat) i kaseta (Grim Reaper Records).

Mihajlo Dragaš iz Bora je jedan od najperspektivnijih srpskih umetnika na polju animacije, crteža i grafike i dobitnik mnogih domaćih i međunarodnih priznanja za svoje radove. Trenutno radi na novom kratkometražnom animiranom projektu "Smrt Majke Jugovića" koji je podržan od strane Filmskog centra Srbije i koji je bio prezentovan na ovogodišnjem festivalu Anifilm u Češkoj.

Spot je nastao kao sinergija dva umetnička izraza, spoj zvučne i slikovne imaginacije dva odvojena kreativna potencijala. Režiser je potpuno samostalno radio na videu, vešto upotrebljavajući elemente vizuelnog identiteta benda sa sopstvenim simboličkim asocijacijama. Kao rezultat nastalo je delo bogato arhetipskim motivima koji sežu najdublje u ljudsko nesvesno. Istovremeno, predstavljanje interpretacijski otvorenog, ali emotivno nabijenog sadržaja daje svakome priliku za autentičan lični doživljaj.


Tracker – Rule of three

$
0
0
Tracker je alternativni bend koji dolazi iz Inzbruka, a ugošćen je na etiketi Noise Appeal, koju u poslednje vreme detaljnije pratimo i izveštavamo o izdanjima sa pomenute.

Žanr benda u suštini predstavlja kombinaciju alternativnog rocka, uz nebrušene fuzz distorzije, noise efekte, a tu su i avangardni pristupi komponovanja, pa numere povremeno dobijaju patinu pedesetih godina uz svojevrsan, malo tamniji i opskurniji prizvuk. Ima tu psihodeličnih jamming prelaza uz mnoštvo sintisajzera i nerazgovetnih zvukova, a sa druge strane čuju se precizni i brzo usmereni rifovi koji uz agresivnu perkusionističku pratnju razvaljuju u stilu metala osamdesetih. Neke numere poseduju funky notu koja se dalje razgrađuje i evoluira kroz radio friendly stil u čist noise rock.

Zanimljivo je da je bend trio, a njihov zvuk deluje dosta teže i kompleksnije, što zbog upotrebe raznolikih efekata, što zbog činjenice da svaki član svira više od jednog instrumenta, te time dobijaju na raznolikosti zvuka. Album takođe ima čvrstu formu, pa zvuči opijajuće kao obred, čemu doprinose i repetitivni horski glasovi u pojedinim pesmama.

Tracker i njihov novi album svideće svima koji su do sad čuli bendove kao što su Cojones, Ha Det Bra, ima tu i prizvuka eksperimentisanja Porcupine Tree-a, QOTSA takođe može da dođe u obzir. Iako su u pitanju dosta različiti žanrovi, zvuk gitara sa albuma me je jednim delom podsetio na zvuk benda Husker Du, jer imaju sličan balans, sličnu toplinu zvuka. Generalno, u pitanju je jedan ne previše prost album, koji balansira na granici između slušljivog noise-a i modernih, raznobojnih funky, alternativnih i psihodeličnih pasaža, ali potpuno ostaje dosledan sebi i nikako ne zalazi u mainstream ideologiju.

Tihomir Škara

Senshi: Pravedni borci

$
0
0

Senshi, ragga metal ekipa iz Novog Sada, predstavila je spot za novi singl “Righteous Fighter”.

U spotu gostuje Kiminobu Hirai koji je svirao na japanskom wadaiko bubnju, a narator na početku pesme je Yanchi iz takođe japanskog melodic hardcore benda Justice for Reason.

– Pesma govori o tome da ako si pravedan i radiš ono što voliš, uspeh ti je zagarantovan. Takođe, ovde se radi o tome da želimo probiti granice ove zemlje – objašnjava vokal benda Adam Rakić.

Spot je sniman u Master hali Novosadskog sajma, kamerman je bio Jovan Suščević, operator drona Dušan Jočić, rasvetu je radio Know How Production, dok je za video edit i vfx bio zadužen Adam.

Podsetimo, Senshi su skrenuli pažnju na sebe objavljivanjem prvog singla “Music Warriors”, koji je u Japanu za samo dva dana pogledan više od 200.000 puta. https://www.youtube.com/watch?v=wPBjUckj5ZQ


(SMP)

Fantastika u slikarstvu: Sandro Botičeli

$
0
0
Sandro Botičeli (pravo ime Alesandro Marijano Filipepi), bio je italijanski slikar firentinske škole ranog renesansnog slikarstva (1445-1510). Pod uticajem prethodnika, slikao je teme iz grčke mitologije i alegorijske slike u duhu humanizma. Njegova pozna dela predstavljaju povratak na ekspresivo-emotivne religijske motive kasne gotike.

Učio je zlatarski zanat, da bi potom u školi Filipa Lipija (Fra Filipo Lipi, slavni italijanski renesansni slikar) proveo tri godine. Od 1465. do 1470. godine Botičeli slika nekoliko slika Bogorodice. Na ovim slikama ogleda se uticaj njegovog učitelja Lipija, i tada najznačajnijih slikara Firence, Antonija Polajuola i Andree del Verokija. Stvara i pod uticajem antičke umetnosti. Njegove slike, slikane pastelnim bojama, poseduju linearni ritam. U jesen 1481. pozvao ga je papa Sikst IV da zajedno sa drugim umetnicima oslika novosagrađenu Sikstinsku kapelu portretima prethodnih papa.

Smrću Lorenca de Medičija 1492. završilo se zlatno doba firentinskog slikarstva, a počeli su društveni i religijski neredi. To je bilo vreme kada je Firencom zavladao protivnik dinastije Mediči i ideja renesanse, sveštenik i propovednik Đirolamo Savanarola. Pod njegovim uticajem, Botičeli je slikao samo religijske teme.


Prevela i priredila Tamara Lujak

Amanita Dodola (Klub Vikend, 18. 6. 2017.)

$
0
0
Udruženje Komar iz Kovačice (originalno KOvačička Manifestacija Alternativnih Reakcija) započelo je svoj rad vezavši se za underground muzičko-stripovski umetnički festival još davne 2003. godine. Posle mnogo lutanja i višegodišnje pauze, ove godine je Udruženje konačno dobilo i svoje prostorije - Klub Vikend. Smešten nedaleko od Gimnazije "Mihajlo Pupin", Klub Vikend je zamišljen kao mesto gde će mladi ljudi dolaziti na kafu, sendvič, sok, razgovor uz muziku, izložbe i razne umetničke projekte. Posle nekoliko koncerata - sezonu je zimus otvorio nastup beogradskog projekta Bicikl - u Vikendu je gostovao stand-up komičar Ivan Tomić sa svojom Čiča Tomičevom kolibom. Sedam dana kasnije Vikend je ugostio strip autora Danila Miloševa Wostoka i Katie Woznicki, poznatiju kao kantautorku Amanitu Dodolu.

Amanita Dodola je dakle kantautorski projekat američke umetnice Katie Woznicki. Katie je poreklom iz Klivlenda (Ohajo) a od 2007. godine živi i radi u Beogradu, gde pravi muziku i crta stripove. Od muzičkih projekata, osim nastupa pod imenom Amanita Dodola, Katie ima i hip-hop/rep projekat MC Kopy Kat, kao i minimal-pop projekat EPP! Kao kompletni kantautor, Amanita Dodola tj. Katie peva, svira sintisajzer i programira ritam mašinu. Pesme su i na engleskom i na srpskom a inače Katie perfektno govori srpski i kada čujete neke od njenih pesama ne bi poverovali da se radi o rođenoj Amerikanki.

U Kovačici, Amanita se predstavila šezdesetominutnim klupskim nastupom koji je bio podeljen na dva seta i jedan bis. Nastupila je sama, sa sintisajzerom i ritam mašinom. Odsvirala je sledeće pesme:

SET I: Green, Sinister Satellite, Cold to the Touch, Dumbo i Parasite
SET II: Dreams, Warbler, Train, Hand i Žene
BIS: Dumbo


Muzika koju Amanita stvara se može okarakterisati kao artpop, electropop i eksperimentalni pop. Dakle opuštena svirka, sporijeg i srednjeg tempa uz tekstove u kojima dominiraju sasvim lične teme. Na primer, u njenoj najpoznatijoj pesmi Dumbo, Amanita peva: Some say I'm beautiful, a lady of the night/ Some say I'm lone, a ghastly sight/ Round with wrinkles, holes in my head/ Wandering all night long, no need for a bed./ I'd probably be lost if I knew there were places to go/ But I don't know, I don't know. / I'd probably know I glow if I knew there were faces that glow/ But I don't know, no I don't know.

Ulaz na koncert je bio besplatan a koncert je posetilo nekih tridesetak ljudi. Inače od početka organizovanja koncerata, Klub Vikend je počeo da uvodi zanimljivu novinu koja se kao novina mogu odnositi i na celokupnu srpsku muzičku scenu, jer nastup Amanite Dodole je bio tzv. matine nastup - nastup koji je počeo još za dana. Najavljen za 19 časova, koncert je zbog slabog odziva još uvek nenavikle publike malo pomeren za kasnije ali je i tako počeo dok je napolju još uvek bilo veče. U vreme kada smo svi navikli da na koncertima dočekujemo zoru, ovo je zaista veoma hrabar potez ljudi iz Udruženja Komar. Ipak, zašto da ne, jer bila je nedelja i sutra je bio radni dan i malo ko je mogao da zaglavi. Ovako je oko 23 časa sve bilo završeno. Savršeno!

Janko Takač

School Bus - Gledanje u Sunce

$
0
0
Ovo je drugo studijsko izdanje knjaževačke četvorke koja se uporno ne odriče sirovog pank zvuka koji kombinuje sa čistim rokenrolom dobijajući zanimljiv i pre svega jedinstven sonični identitet. To je ustanovljeno jos na prvom albumu, čija se sirovost produkcije perfektno složila sa vajbom albuma i činjenicom da je debi. Ovde se već na početku čuje da će album biti malo ozbiljniji, ako ne drugde, onda na poju produkcije.

Album počinje pesmom "School Bus" prikladnom uvodnom špicom koja priprema podlogu za avanturu četiri provincijalaca punih dokolice. Ne štede se uopšte i odmah sledi "Bez veze" u kojoj se odmah oseti ta doza dokolice sa malo pesimizma. Jedna od odlika albuma je dobar aranžman. Spoj četvrte i pete pesme na albumu ("Iskrivljene slike svesti" i "Davim se") je poprilično zanimljiv. Odaje utisak jedne mini wild west avanture unutar albuma - put pod teškim suncem i jednako teškim rifovima koji dobijajući na masi, sili, težini, pri kraju na ubrzanju i ostalim fizičkim veličinama sve bolje i bolje dočaravaju atmosferu dok na kraju ne eksplodiraju zajedno sa vokalom (i pratećim koji baš dodaju šmek) i zaokruže tu etapu albuma. "Davim se" je takođe jako dobar primer eksperimentisanja koje nismo čuli u dosadašnjem opusu benda. Poseban način pravljenja ovakvih interlude pesama kao što je "Hajdi Margo" su čini mi se otkrili samo School Bus, i o pesmi ne želim da govorim već ostavljam slušaocima da je iskuse. "U snovima 2" je nastavak istoimene pesme sa prvog albuma, prisecanje na stari album i stariji zvuk u novom pakovanju. Za par pesama ("Ničeg nema" i "Neću kući") bih ipak rekao da su suvišne, možda ne suvišne već ostaci sa prvog albuma koji ne daju mnogo ovom albumu zbog toga. Jedina pesma oko koje nikako ne mogu da se odlučim je "Prosto i jasno", pozdravljam želju za eksperimentisanjem, ali mi pesma previše odskače i bode uši. Jednostavno mi se čini da joj nije mesto na ovom albumu. S druge strane, pored komboa Iskrivljene slike svesti-Davim se, apsolutni "banger" je "Bulevar slave". Brza, puna energije, sa neverovatno moćnim vokalom i rifom iz "Boulevard of broken dreams" u sred pesme, šta više čovek može da traži od pank pesme? Maksimalno zarazna "Hajde da se igramo" takođe nije za bacanje i imam osećaj kao da će biti moj letnji pank hit. Pank naravno ne bi bio pank bez bunta, onaj mladalački bunt smo dobili u nekoliko pesama, a pišanje po sistemu se odvija u munjevitoj "Parole", regularnoj jebite se pank pesmi. I na kraju neverovatan closer, naslovna pesma koja kroz tekst sumira čitav vajb dokolice i izgubljenosti koji se provlači kroz album uz podršku, ponovo na momente težih rifova koji na ovom albumu padaju kao šlag na tortu i samo pojačavaju atmosferu.

Ovaj album je dosta drugačiji od njihovog prvenca pa je možda nezahvalno upoređivati ih, za produkciju se može reći da je definitivno većeg kvaliteta i nije potrebno više poređenja. Ono što čini ovaj album dobrim je pretežno zalaženje u novi zvuk i nove mešavine, pa se nadam da će i sledeći album otići dalje od ovog jer mislim da "School Bus" tek treba da izbaci njihov najbolji album.

Mladen Ilić

Sigourney Weaver se bori sa vanzemaljcima u kratkom filmu Neila Blomkampa

$
0
0
Neil Blomkamp je najavio serijal eksperimentalnih filmova koje će raditi u okviru svog novog filmskog projekta pod nazivom Oats Studios. Prošlog meseca objavio je tizer prvog kratkog filma "Rakka", sa Sigourney Weaver u glavnoj ulozi. Blomkamp je trebalo da režira peti nastavak Aliena, takođe sa Weaver u glavnoj ulozu, ali je 20th Century Fox odustao od ovog filma.

Sada imate prilike da pogledate ovaj dvadesetjednominutni film, i da saznate načine na koje možete podržati Oats Studios, ako to želite.


"Rakka" je priča o propasti ljudske civilizacije, nakon invazije tehnološki naprednih vanzemaljaca. Ljudi koje srećemo u filmu, uprkos svemu, našli su snage da se bore protiv osvajača.

Ovaj naučnofantastični film, kako piše Fat Hipster, nema u potpunosti formu kratkog filma, što bi obuhvatalo kohezivan početak, sredinu i kraj, već je ovaj svet predstavljen kroz tri celine. Prvo upoznajemo vanzemaljce, The Klum, kao i pokret otpora koje predvodi izvesni Jasper. Drugi deo je fokusiran na dva karaktera, Nosha (Brandon Auret) i Amir (Eugene Khumbanyiwa). Nosha na kratko srećemo i u prvom delu, i od strane naratora opisan je kao bombaš piroman, za koga bi u "starom svetu" mesta bilo samo u strogom zatvoru, dok je post-apokaliptični svet kao stvoren za njega. Amir je, sa druge strane, jedan od zatvorenika koje su vanzemaljci mutirali tokom svojih eksperimenta.

Treći deo prati Jaspera i njegove vojnike tokom borbe sa neprijateljima, za koje se otkriva da poseduju telepatske moći. Ovaj kratki film bi trebalo da dobije nastavak, u čemu mogu da pomognu fanovi tako što će podržati film preko Steama. Film će biti dostiupan preko ovog servisa za 4.99$, i tom prilikom, pored filma, svi koji odluće da na ovaj način podrže Blomkampov projekat dobiće concept art, scenario i 3D modele koji su korišćeni u ovom filmu, kao i 5.1 surround zvučni mix.

Neil Blomkamp je režirao ovaj film na osnovu scenarija koji je napisao zajedno sa Thomasom Sweterlitshom. Za više informacija možete posetiti Oats Studio Steam stranicu.

Senahid Nezirović: PRIČA O UNIVERZALNOJ “VIKTIMOLOGIJI”

$
0
0
(Ramiz Salihović: “Đeneral na bijelom konju”, roman, “Bosanska riječ”, Tuzla, BiH, 2017.)

Književnik Ramiz Salihović, koji živi i stvara u Tuzli, počastio je svoje čitaoce novim delom. I ovaj put reč je o kontinuiranom objavljivanju romana (“Očev testament”, 2013.), neobičnog i dužeg naslova “Đeneral na bijelom konju”. Odmah istaknimo lepe asocijacije koje pobuđuje naslov (i tematika) knjige, a korelira sa filmskim tragikomedijama: 1. “The General’s Daughter”. Ili: 2. “Lepa sela lepo gore” iz 1996. godine i knjiškim prednjakom “General mrtve vojske”, albanskoga disidenta Ismaila Kadarea...
Dakle, u oba već pomenuta filmska ostvarenja je sveprisutan, kao provodni, motiv silovanja žena, tako da naš pisac Salihović nastoji na svoj, specifičan način, ispričati potresno svedočanstvo o ovoj, inače, univerzalnoj “viktimologiji”, iz ugla žrtve. Rođen 1993. godine, u porodilištu u Gradačcu i provodeći detinjstvo na Doboru, centralni protagonista Bekir Begović u potrazi je za vlastitim identitetom. Mladić pokušava saznati ko je njegov biološki otac. Čovek imenom Bahtijar – Bošnjak (musliman) ili četnički vojvoda Vojislav Bojić? Dilema da li je “četničko kopile” ili ne, razdire dečaka koji odrasta u Doboru, kod očeve sestre tetke Fahre, na Svircu. Ali ne i u napuštenom čardaku njenog amidže Mehage Karabega i strine Umihane. Seća se igre na kuli “Zmaja od Bosne” i kupanja u jezeru “Hazna”... svojih prvih simpatija prema dr Valentini R., i ljubavi života Suzani.Dejtonski mirovni sporazum krha mozaik harmoničnih sećanja, a slikarku Fatu, devojku silovanu pred očima roditelja goni u bekstvo negde u tom ratnom vihoru...
Mora se priznati da je Ramiz Salihović majstor opisa, dijaloga i monologa! Njegovo pisanje “obojeno” je i obogaćeno turcizmima, anglizmima i germanizmima, tako da i na taj način podiže atmosferu i napetost u romanu! Lamentiranja o ratu su briljantna...
Likovi koje nam predstavlja R. Salihović su dosta uverljivi: (usvojitelji) otac Bahtijar, majka Ikbala, rodbina, komšije, prijatelji, poznanici, stranci (gospođa Elizabet i gospodin Harold)... a, naročito u poglavlju 10. Đeneral na bijelom konju, po kome je ova priča – roman, dobila naslov. Alisa Kamber, voditelj i prevoditeljica uvedena je nepristrasno i vrlo plastično. Paradoksalno je da imamo pristojan odnos prema tuđincima koji su “zakuhali” bosanski karakazan? Intencija koja se nameće čitaocu je skoro istovetna Andrićevom stilu slikanja Alije Đerzeleza iz jedne od njegovih najboljih priča.... mnogo je toga neznatno modifikovao pisac R. Salihović, a to mogu samo vrsni znalci našeg jezika i književnosti...
Sa druge strane, opet, u romanu “Đeneral na bijelom konju”, autor nam prezentira još jedan nivo: odnos umetnika Džemala Džafića i pisca, u stvari glavnog junaka. Posegnuo je Ramiz Salihović za još jednim andrićevskim, vrhunskim kvalitetom istaknutim u knjizi “Razgovori s Gojom”. Stoga, umetnik tragično skončava život, kao u slučaju njegove biološke majke Fate, žrtve zuluma!!!
Naravno, R. Salihović dodiruje i svog omiljenog “fikcionalistu” H. L. Borhesa, te njegovu sjajnu priču”Alef”...
I kao što se očekivalo, potresna priča o sudbini silovane žene (ovde muslimanke, Bošnjakinje) Fate završava bez happy end-a! Poslednje, 30-to poglavlje romana “Đeneral na bijelom konju” govori o, takođe, već rabljenom motivu, oceubistva (kod F. M. Dostojevskog), gde sin ubija roditelja, iz koristoljublja. Dakle, zločin se dešava iz materijalnih razloga. Zemaljska Pravda nije stigla vojvodu,  “oko za oko, zub za zub” se nije desi(l)o.
Na kraju, mora se napisati da utisak čitanja dobrano kvari neshvatljivo veliki broj grešaka kroz koje se čitalac mora probijati kao kroz “džunglu”, a što je nedopustivo za jednog uglednog izdavača kao što je “Bosanska riječ”. Zadatak koji je postavio sebi romansijer Ramiz Salihović da nadmaši prethodni “Očev testament”, (n)ovim: “Đeneral na bijelom konju”, čini se da nije ispunio... iz više (navedenih) razloga!

The Brain From Planet Arous

$
0
0
Izdavač: Howco International Pictures, 1957.
Režija: Nathan Juran
Scenarij: Ray Buffum
Gl. uloge: John Agar, Joyce Meadows
Tagline: It Will Steal Your Body And Damn Your Soul!


Radnja:
Dvoje mladih znanstvenika Dan Murphy i Steve March, odlaze u Mystery Mountains provjeriti što uzrokuje tu silnu radijaciju koju danima bilježe na svojim Gajgerovim brojačima. Tamo otkrivaju pećinu koje prije nije bilo, a kad krenu ispitivati njen sadržaj bivaju napadnuti od zlog mozga sa planeta Arous koji se skrivao u njenim odajama. Kako je sreća varljiva stvar, tako jedan od njih (Dan) pogiba, a drugi (Steve) samo biva zaposjednut od strane zlog mozga. U takvom posrnulom i zaposjednutom stanju Steve se vraća kući i svojoj djevojci izmišlja priču kako u planinama nisu našli ništa, a da je Dan otišao u Las Vegas kurvati se i piti. Budući da se Steve ponaša čudno, ona mu ne poveruje nego zajedno sa svojim ocem odlazi u pećinu, gdje im dobar mozak sa planete Arous objašnjava situaciju: naime, zli mozak je odbjegli kriminalac sa planete Arous koji pomoću Steveovog tijela želi zaposjesti Zemlju i svemir, a dobri mozak je policajac koji je tu da ga spriječi...

Osvrt:
Ako ikad na Internetu potražite liste najtrash filmova ikad snimljenih, ovaj ćete naslov naći na svima. Snimljen 1957, "The Brain From Planet Arous" je remek-djelo među filmovima koji se bave invazijama vanzemaljaca na Zemlju. Njegova genijalnost je upravo u tome što ne nosi neku skrivenu poruku o mogućoj invaziji stranaca, već je snimljen s namjerom da bude sf/horror flick i u tome uspijeva (i to kako...). Dakle, uz sav standardan trashoidan vizualni doživljaj (avioni koji se ljuljaju na špagi dok lete) dobijamo i novu viziju kako izgleda vanzemaljski život: mozak s očima!

Jebeni mozak veličine helikoptera s očima (komada dva) koji govori. I to ne samo jedan mozak, već dva. Jedan dobar, drugi zao. Zli mozak pobuđuje u našem pozitivcu želju za seksom i moći. Strašno. Tu su već neke kros-reference s biblijskom tematikom: opsjednutost itd. Ovaj film ulijeva nadu o mogućem prijateljstvu među žiteljima raznih planeta, ali i podsjeća na vječiti dualizam dobra i zla koji vlada i van Zemlje. Dok sam gledao ovaj film cijelo vrijeme me je mučio jedan misterij. Kako će Steve izbjeći kazni za nedjela koja je počinio (smrt cca. 300 ljudi) dok je bio opsjednut mozgom sa planeta Arous? Budući da je pozitivac, mora izbjeći kaznu. S druge strane riječ je o osjetljivom pitanju koje se ne može prezentirati javnosti u punom svjetlu, jer ona ne razumije tako delikatne stvari. Redatelj je problem rješio tako da se pravio da ga nema - film završava onog časa kad Steve ubije mozak i poljubi svoju djevojku. To što je malo prije Steve ucjenjivao vođe svjetskih nacija, digao jedan avion u zrak pred njihovim očima i ubio američkog generala jednostavno je zaboravljeno redateljevom odlukom. Gotovo. Nema više. Također, nerazriješena je ostala i smrt njegovog šogora za koju doznajemo jednu minutu prije kraja filma. Nevjerojatno je kako brzo se djevojka oporavlja od šoka, a još nevjerovatnije kako se svi problemi mogu rješiti poljupcem, završnim tušem orkestra i riječima THE END...

Tomac

Članovi bendova Faith No More i Slayer objavili novi video

$
0
0

Kalifornijska supergrupa Dead Cross, koju čine Mike Patton (Faith No More/Fantomas), Dave Lombardo (ex-Slayer/Suicidal Tendencies), Justin Pearson (Retox/The Locust) i Michael Crain (Retox/Festival of Dead Deer) objavila je novi video za pesmu „Seizure and Desist“ koja će se naći na njihovom predstojećem albumu „Dead Cross“ čije je objavljivanje zakazano za 4. avgust.

„Umetnik koji je radio na omotu albuma, Eric Livingston, je osmislio i video,“ objašnjava Pearson. „Po mom mišljenju, video sumira trenutnu socijalnu i političku klimu. Za veliki deo čovečanstva ovaj svet je zlo i pokvareno mesto. Ovaj video oslikava surovost vremena u kojem živimo služeći se jezikom razumljivim svima, to jest, ikonskim i istorijskim slikama obogaćenim grotesknim tehnikama koje daju uvid u budućnost.“

Album „Dead Cross“ će biti objavljen 4. avgusta, a sam Mike Patton ga je opisao kao jedan od najbrutalnijih albuma koje je ikada snimio. Album će za američko tržište objaviti Pattonova izdavačka kuća Ipecac, dok će zastupnik za Evropu biti PIAS.

 

Danilo Milošev: Wostok više nisam samo JA, Wostok smo svi MI

$
0
0
Danilo Milošev Wostok (1963) je andergraund strip crtač i scenarista iz Vršca. Osim stripa bavi se i slikarstvom, videom i muzikom. Wostok je, uz pomoć ostalih svojih pseudonima, izgradio prepoznatljivu poetiku koja je amalgam mračnih priča, ljutog sarkazma i parodije uz konstantna traganja za samim granicama strip medija. Od početka devedesetih godina prošlog veka, ovaj umetnik iz Vršca je zajedno sa Pančevcem Aleksandrom Zografom predstavljao opoziciju tadašnjem prilicno nemaštovitom komercijalnom stripu, i sve do danas je pokretačka snaga u osvetljivanju domaćeg podzemlja devete umetnosti. Kao autor stripova, Wostok se kreće izuzetno širokom skalom izražavanja - kako tematski, tako i tehnički, a uopšteno govoreći, zajednička crta celog njegovog stvaralaštva se odražava u subverzivnoj reakciji na gušenje čovekove kreativne ličnosti od strane autoriteta i putem masovnih medija i politickih manipulacija.


Wostok o izložbi "Wostokovi incidenti" (Klub Vikend, 16.6.2017.)

"Ova izložba je nastala na potpuno haotičan nacin. Najpre su tu bile krhotine i ostaci izložbe... a onda sam zaorao po sopstvenoj arhivi. Zapravo to i nije arhiva, već nepregledna gomila radova iz raznih perioda mog rada na stripu u poslednjih 26 godina. Neko bi ovakvu koncepciju nazvao retrospektivnom, ali to bi pre bila retrospektiva stihijskog i anarhoidnog načina na koji su ovi stripovi, plakati i ilustracije nastajali... Mislim da "Wostokovi incidenti" konačno pokazuju da Wostok nisam "ja" vec "mi"! Naime, toliko ovde ima kreativnog inputa od strane mojih saradnika, da sam JA postao MI."

Dva dana nakon što je izložba postavljena u kovačičkom Klubu Vikend, održan je i prigodan razgovor sa Wostokom, koji je vodio Vladimir NIkolić a uključio sam se i ja.

Vladimir Nikolić: Wostok, ponovo si u Kovačici?

Danilo Milošev Wostok: Ja sam prvi put bio u Kovačici 2003. godine kada me je Vlada Lenhart pozvao na festival alternativne umetnosti koji se zvao Komar. Tada sam upoznao Vladu (Lenharta, danas najpoznatiji kao Lenhart Tapes) i još 15 ljudi iz Kovačice i svi su se bavili alternativom i ja sam pomislio, kakav Vršac, Vršac ništa ne valja, Kovačica je pravi underground! I godinama sam živeo u tom uverenju. Vlada je prva osoba koju sam tu upoznao i mogu da kažem da, kod nas, obično kad se izložba postavlja moraš sam da radiš, da lepiš, pa nešto ne valja, nešto ne funkcioniše, dok ovde ja sam poslao puno materijala i da je pola postavljena ja bih bio zadovoljan a Vlada ne samo što je izložio skoro sve što sam mu poslao, nego je još dodao i neke plakate koje on ima u svojoj kolekciji. Mislim da je i Ivana pomogla u organizaciji ovog materijala (Ivana Vereski, ilustrator i prevodilac, Kovačičanka koja trenutno živi i radi u Luksemburgu) pa ova izložba izgleda kao da se dešava negde u Briselu, stvarno jako dobro!


Vladimir Nikolić: U najavi izložbe kažeš da "Wostok više nisam samo JA, Wostok smo svi MI".Uspeo si da na svojim radionicama nateraš ljude koji nikada nisu crtali da i sami uzmu i crtaju nešto ...

Danilo Milošev Wostok: Ja sam u mladosti bio prilično impulsivan, često nisam bio zadovoljan svojim radovima pa sam ih i spaljivao. A imao sam uvek puno ideja pa sam angažiovao neke ljude kojima postavim neki tekst, neku priču, pa sam recimo mom ocu dao da nacrta strip. I to je bio porno strip koji je potom bio deo izložbe baš u Kovačici 2003, u Galeriji naivne umetnosti. Tamo je tada radio Jan Žolnaj. Izložba je skinuta posle samo dva dana. Kasnije sam nailazio na još mnoge talentovane ljude, tu u Kovačici je Ivana Vereski, pa Jarmila Sabo, i prilikom raznih putovanja po Srbiji, Nemačkoj, Sloveniji vadio sam te tekstove, te postavljene priče i onda su tu razni ljudi učestvovali u stvaranju stripova, dosad 30-40 ljudi.

Vladimir Nikolić: Vi dakle imate porodičnu manufakturu, a tu je i bend Tehno Muda (koji vode Wostokov brat Vojkan (40 godina) i otac Bogdan (75 godina) - prim. JT)

Danilo Milošev Wostok: Mislim da je ta manufaktura i ta muzika nastala kao porodična psihoterapija, jer Vršac je i poznat kao grad malo onako posebnih ljudi - ima ludnicu, 300 dana godišnje duva vetar, u ravnici je ali ima Vršački breg, ... (prim. JT) - pa prinudi čoveka da se zbliži i druži sa bližnjima iz svoje porodice, komšijama,  ... Moj otac je veterinar i specijalista mikrobiologije, ima neki ugled u društvu. A sad ima drugu karijeru ... Mi ljudi sa ovih prostora imamo taj neki duh da improvizujemo, stvorimo nešto što nam izgleda potpuno neozbiljno a onda taj rad (strip Robusto!!!) u The Comics Jurnal dobije 5 zvezdica. Vršac je kao srpski Twin Peaks, u Vojvodini si ali odjednom vidiš neka brda. Ako si se uspavao u autobusu pa stigao u Vršac pomislio bi da si zapravo negde dole u Srbiji ... Taj neki neobičan duh doprinosi kreativnosti. Evo Katie (Woznicki, iz SAD) već 10 godina živi ovde ... Taj sistem radionica na način na koji to mi radimo radile su nekada davno američke underground zajednice, ali mi imamo taj neki slovenski duh pa uključujemo i decu, lečene alkoholičare, slučajne prolaznike. Kod nas ja ponekad ni sam ne znam ko je crtao neki rad.

Janko Takač: Strip scenu ovog podneblja čine i Saša Rakezić Zograf u Pančevu i Damir Pavić Septik u Subotici (ali je imao fazu kad je živeo i radio u Pančevu). Kroz tvoje i radove ova dva autora provejava neka vrsta ludila ...

Danilo Milošev Wostok: Moram da kažem da je Septik imao mnogo luđi, uzbudljiviji i intenzivniji život od mene, recimo živeo je sa Satanom Panonskim u komuni. On je veliki umetnik i pokretač, a mnogo godina je opstajao i pružao otpor stavljanju u neki sistem, u neku hijerarhiju. Pokazao je mladim ljudima da može i tako da se radi, van nekog oficijelnog sistema. On je sam spomenik nezavisnom mišljenju, slobodi mišljenja, po cenu materijalnog stradanja. Dobro je što on postoji i traje ... 
Vladimir Nikolić: Reci mi nešto o strip-fanzinu Krpelj koji sada deliš i šalješ kao PDF. Izašlo je oko 700 brojeva ...

Danilo Milošev Wostok: Ako se ne varam 730. Ja radim ozbiljno i kontinuirano od 1991. A pokušavam i da te radove prevedem i objavim ih u inostranstvu. Pitaju me ljudi kako sam izdržao tako dugo, ja mislim da je to najviše zahvaljujući neverovatno darovitim ljudima koje sam sretao. Kao što kažem u najavi, da sam JA zapravo MI.

Vladimir Nikolić: Koje si godište?

Danilo Milošev Wostok: 1963, ja sam već deda, imam jednu ćerku (Lola Milošev - prim. JT) ali ona je rodila već troje dece.

Vladimir Nikolić: Kada su nastali ovi radovi oko nas?

Danilo Milošev Wostok: Pogledaj ove radove oko sebe, što su radovi smešniji - to su noviji, a što su mračniji - to su stariji. Kao da su mi stripovi bili psihoterapija!

Transfer Blama predstavlja video za singl “Ti i ja”

$
0
0
Transfer Blama je punk-rock bend iz Požarevca. Zvuk benda karakterišu melodične deonice, pevljivi refreni, skromni uplivi HC-a i tekstovi obogaćeni satirom i zdravom dozom humora. Danas Transfer Blama ipak sve više svira progresivniji pank sa dosta angažovanijim i realnijim tekstovima.


Video za aktuelni singl “Ti i ja” je uvertira za drugi album jednostavnog naziva “Večito drugi” čiji se izlazak očekuje kroz par nedelja. "Iako smo najavljivali saradnju sa izdavačem, najverovatnije će i ovaj album izaći kao samizdat ili u “najgorem” slučaju izdaćemo ga za neku domaću DIY izdavačku kuću" - poručili su iz benda.

Singl je sniman krajem prošle godine u studiju “Mr sound” a video material za spot sniman je na raznim lokacijama u Požarevcu. "Posebno nam je draga činjenica da smo neke od scena snimili i u našem getu – u  Zabeli". Za snimanje spota bio je zadužen Miloš Krstev – Krle, dok je za produkciju bio angažovan Jovan Damnjanović – Ruli. 

Kratki film Hoverboard inspirisan je Povratkom u budućnost II

$
0
0

Sa nostalgijom se sećamo nekih filmova iz osamdesetih koji su imali dušu i raspirivali maštu. Pogledajte šta djevojčica u kratkom filmu Hoverboard izvodi inspirisana Zemeckisovim Povratkom u budućnost II iz 1989. Film je režirao Sydney Freeland za PBS-ov 2013 Online Film Festival.

Stripburger #69

$
0
0
Taman pred leto i odmore stiže nova porcija Stripburgera u svom regularnom izdanju. 

U novi broj nas uvodi Olaf Ladousse, autor iz Španije sa svoja dva "nema" stripa i fanzinaški "veteran". Upravo u uvodniku će se i osvrnuti na svoj rad i zašto baš "nemi" strip. 

Španija je nešto što definitivno obeležava ovaj broj. Izgleda da tamošnja fanzinaška i samizdat scena doživljava ponovni procvat imajući u vidu sve veći broj nezavnisnih glasila i autora koji su se pojavili. Martin Lopez Ram se u svom kraćem tekstu "The self-publishing virus" u novom broju upravo osvrnuo na ovaj fenomen. Zanimljivo je da je susedni Portugal imao značajnu ulogu u ovom rivajvlu. Tu je i sedam španskih autora sa svojim stripovima tek da opravda raznovrsnost i aktivnost tamošnje scene. No naravno, ne treba zaboraviti ni ostale autore iz Amerike, Brazila, Rusije, Danske, Britanije, Italije...

Da ostanemo u svetu fanzina redakcije se dodatno pobrinula razgovorom sa Davidom Schilterom. David je Švajcarac koji već godinama živi u Litvaniji. Nakon završetka studija preselio se u ovu zemlju i pokrenuo fanzin/magazin "kuš!". Priča je slična Striburgerovoj, oba glasila dolaze iz male zemlje i zanimljivo je pratiti transformaciju "kuša" iz lokalnog ka globalnom glasilu koje ima za cilj da predstavi (naravno ne samo) Litvanske autore svetu, obzirom da je tamošnja strip scena mala i dalje u razvoju. Čini se da su problemi nezavisnih izdavača svuda isti, poštarine koje su koliko i sam proizvod (neretko i skuplje), tiraži i slično.

Novi broj nam je doneo i intervju sa Gašperom Rusom, jednim od bivših urednika Stripburgera i naravno, poznatim slovenačkim ilustratorom i strip autorom. Gašper govori o svom Stripburger iskustvu ali pre svega o sopstvenom radu, pristupu, razmišljanjima...

Kako to obično biva, Burger stiže u pravom trenutku: za čitanje na plaži, bazenu ili debelom hladu. I na kraju, kako ekipa reče: "dozvolite da vas ovaj "virus" inficira".

Ex You - veče eksperimentalne, improvizovane i džez muzike

$
0
0
Trio Ex You je muzički sastav posvećen improvizovanoj, eksperimentalnoj i džez muzici. Osnovan je 2014. godine u Novom Sadu a čine ga Laslo Lenkeš (gitara, efekti), Filip Đurović (bubnjevi, trombon) i Milan Milojković (elektronika). Grupa iza sebe ima nekoliko izdanja: Ex You (Nebular Silence, 2014), Whatknot ‎(Small Scale Music, 2015), Blank Disc / Ex You - Split ‎(Spina!Rec, 2016) i Paul Pignon + Ex You - Live At MSUV ‎(A Giant Fern, 2016).

Petak je bio dosta čudan dan, posle izuzetno vrućeg dana, uveče se namračilo nebo i izgledalo je kao da će ko-zna-kakva oluja da se sruči na nas. Ali, posle nekih pola sata jakog vetra, palo je samo nekoliko kapi kiše. Već oko devet sve se opet smirilo i veče je ponovo bilo vruće, sparno i lepljivo. Sve je to uticalo pomalo i na raspoloženje ljudi, nikome nije bilo ni do čega - pa je na koncert sastava Ex You u Klub Vikend došlo malo ljudi. Ipak, muzika u klubu je bila super a ledeno pivo je veoma brzo pomoglo da se kako-tako opustimo pred svirku. Lepo je bilo sresti se i popričati sa Laslom Lenkešom i podsetiti se na njegov nastup sa grupom Bestbefore u Kovačici davne 2001. Svirali su tada u studiju Radio Kovačice - u okviru radio emisije Vakum - a nekako se potrefilo da je večeras na koncertu bio i Željko Benka, koji je tada bio tonac u kovačičkom radiju. Na žalost Željko se nije sećao skoro ničega sa te svirke...
 
Ex You su na binu izašli oko 22:00. U centru bine je Filip Đurović, on svira trombon i udaraljke, ispred njega je mikrofon i on zapravo proizvodi zvuke koje kasnije Laslo i Milan obrađuju. Desno je László Lenkes, on je batalio gitaru i sada ispred sebe ima pet gitarskih efekata (pedala) koji mu služe za obradu signala koji stižu sa Filipovog mikrofona. Levo je Milan Milojković koji ispred sebe ima miksetu, predpojačalo, Casio VL-1 sintisajzer, i još par meni nepoznatih aparata, od kojih su neki ručno pravljeni ili ručno modifikovani.

Muzika koju Ex You stvaraju je veoma čudna, eksperimentalna, na granici buke, veoma apstraktna i neuhvatljiva, na momente mračna i teška. Kada bih se baš naprezao onda bih je uporedio sa nekim momentima u razvoju krautrocka, sa stvaralaštvom - basiste iz grupe Can - Holgera Czukaya (solo radovi, obrada signala, čudni zvukovi, rudimentarni sempling) ili sa muzikom nemačke eksperimentalne grupe Kluster/Cluster ili ranih albuma Popol Vuh. U Klubu Vikend su Ex You odsvirali samo jedan polusatni set koji je lepo prestavio ovaj trio kao momke koji su hrabro uronili u poprilično zabačene krajeve, kako muzičkog tako i umetničkog izraza. Voleo bih da su se vratili na binu za još jedan set...

Janko Takač
Viewing all 9817 articles
Browse latest View live


<script src="https://jsc.adskeeper.com/r/s/rssing.com.1596347.js" async> </script>